Ravna gora

Ravna Gora je visoravan koja se prostire na zapadnim i jugozapadnim obroncima planine Suvobor u zapadnoj Srbiji.

 

Predstavlja zaravnjen prostor, obrastao prilično bujnim livadama i pašnjacima. Ivični delovi su obrasli gustim šumama, pretežno bukovim. Zbog ovih osobina Ravna gora je u prošlosti veoma pogodovala stočarstvu, pa je do 1941. na njoj bilo mnoštvo koliba, kojih je danas znatno manje. Na zaravni, u blizini Damjanovog kamena izgrađena je šumska kuća, koja je vremenom postala vlasništvo lovačkog društva. Duboko u dolini nalazi se Mokra pećina koja je važna osobenost Ravne gore. Pećina je usečena u strmu krečnjačku stenu. Ulaz u pećinu je širok oko 15 metara a tavanica na ulazu je visoka 4,5 metara. Iz pećine izbija snažan potok, po kojem je pećina i dobila ime. Oko 200 metara nizvodno a levo od potoka, dva metra od obale izbija iz krečnjačke stene jak izvor u nivou vodotoka.

 

Većim delom se sastoji od serpentina a manjim od krečnjaka. Predstavlja zaravnjen prostor, obrastao prilično bujnim livadama i pašnjacima. Njegovi ivični delovi su duboko disecirani suvim dolinama i obrasli gustim šumama, pretežno bukovim. Zbog ovih osobina Ravna gora je u prošlosti veoma pogodovala stočarstvu, pa je do 1941. na njoj bilo oko 120 koliba. Najviše ih je bilo u prostoru zvanom Vežinac; preko 50 i pripadale su većim delom stanovnicima Koštunića. Van Vežinca kolibe su podizane i na severnoj i severoistočnoj ivici Ravne gore. U ovom delu do 1984. godine ostalo je samo 5 koliba. U ovo doba, na lepoj zaravni, u blizini Damjanovog kamena izgrađena je šumska kuća, koja je vremenom postala vlasništvo lovačkog društva.

 

Duboko u dolini, severno od Damjanovog kamena i u vrhu te doline nalazi se Mokra pećina koja je važna osobenost Ravne gore. Pećina je usečena u strmu krečnjačku stenu. Ulaz u pećinu je širok oko 15 metara a tavanica na ulazu je visoka 4,5 metara. Na tavanici iznad ulaza nalaze se tri manja otvora. Iz pećine izbija snažan potok, po kojem je pećina i dobila ime. Oko 200 metara nizvodno a levo od potoka, dva metra od obale izbija iz krečnjačke stene jak izvor u nivou vodotoka.

Četnički spomen-kompleks

 

Na Ravnoj gori 1990-ih godina sagrađeni su neki objekti sa ciljem da se očuva uspomena na Jugoslavensku vojsku u otadžbini (četnike) i Dražu Mihailovića, koji je tu boravio u drugom svetskom ratu. Maja 1992. otkriven je spomenik Draži Mihailoviću, izgrađen je u bronzi. Potom je izgrađena crkva naspram spomenika, za pokoj duša “svih Srba izginulih u građanskom ratu 1941-1945”. Godine 1998. završena je crkva, koju je osveštao episkop šabačko-valjevski Lavrentije.

 

U isto vreme, 1998. godine, do Ravne gore je stigao prvi asfaltni put, iz pravca Valjeva. Godine 2005. asfaltiran je i put koji do Ravne gore vodi iz Gornjeg Milanovca (preko sela Brajići).

 

Crkva Svetog Georgija na Ravnoj Gori, nalazi se u okviru Spomen kompleksa „Ravna Gora” i pripada Eparhiji valjevskoj Srpske pravoslavne crkve.

 

Crkva je posvećena Svetom velikomučeniku Georgiju, zaštitniku ratnika, ujedno je posvećena i svim Srbima izginulim u Drugom svetskom ratu, od 1941. do 1945. godine, podignuta je prema projektu arhitekte dr Predraga Peđe Ristića.[1]

 

Kamen temeljac za ovu crkvu osveštan je i položen maja 1995. godine, a radovi su počeli 1996. godine. Godine 1998. završeni su crkva, zvonara i kapija. Devetog maja te godine crkvu je osveštao episkop šabačko-valjevski Lavrentije, koji je blagoslovio i početak gradnje.

 

Do skora, početkom 2017. godine, crkva na Ravnoj gori donedavno je pripadala Eparhiji žičkoj. Odlukom Episkopa žičkog Justina i ljudi iz Srpskog pokreta obnove darovana je Eparhiji valjevskoj.

 

Izvor: Wikipedia